Svake godine 11. studenoga vinogradi, kleti i vinske podrume Hrvatskoga zagorja ispuni veselje. Slavi se Martinje, blagdan uz koji se vežu mlado vino, pečena guska, domaća popevka i nezaobilazno „krštenje mošta”. No tko je zapravo bio sveti Martin, zašto je postao zaštitnikom vinogradara i kako se njegov blagdan obilježava u drugim dijelovima Hrvatske i svijeta? Iza veselih martinijskih običaja krije se zanimljiva priča duga više od 1600 godina.
Tko je bio sveti Martin?
Sveti Martin Tourski rođen je oko 316. godine u Sabariji, na području rimske provincije Panonije, u današnjem mađarskom gradu Szombathelyju. Bio je sin rimskoga vojnog časnika te je, slijedeći očevu želju, i sam stupio u rimsku vojsku.
Ipak, povijest ga nije zapamtila po vojnim pobjedama, nego po dobroti i milosrđu.
Prema poznatoj kršćanskoj predaji, Martin je tijekom vojne službe u Galiji, na području današnje Francuske, susreo promrzlog siromaha. Nemajući mu što drugo darovati, mačem je prerezao svoj vojnički plašt i polovicu dao čovjeku koji je drhtao od hladnoće.
Predaja govori da mu se sljedeće noći u snu ukazao Isus Krist ogrnut darovanom polovicom plašta. Taj je događaj postao jednim od najpoznatijih simbola kršćanskog milosrđa.
Martin je kasnije napustio vojnički život, posvetio se vjeri i redovništvu, a 372. godine postao je biskup francuskoga grada Toursa.
Umro je 8. studenoga 397. godine, a pokopan je 11. studenoga. Upravo se zato njegov blagdan slavi na taj datum.
Sveti Martin postao je jednim od najštovanijih svetaca zapadnoga kršćanstva, zaštitnikom brojnih mjesta i zanimanja, među kojima su vojnici, putnici, siromašni, vinogradari i vinari.
Kako je sveti Martin postao zaštitnik vina i vinogradara?
Zanimljivo je da u poznatom životopisu svetoga Martina nema pouzdanih dokaza o njegovoj posebnoj povezanosti s proizvodnjom vina.
Povezanost Martina i vina razvijala se postupno, kroz narodne običaje i poljoprivredni kalendar.
Naime, sredina studenoga u tradicionalnom seoskom životu označavala je završetak većine jesenskih radova. Grožđe je bilo pobrano, mošt je prolazio proces vrenja, a vinogradari su mogli kušati rezultate svojega godišnjeg truda.
Bio je to trenutak zahvalnosti za urod, ali i prilika za druženje prije dolaska zime.
Budući da se upravo u to doba obilježavao blagdan svetoga Martina, njegov se spomendan postupno povezao s proslavom mladoga vina.
Tako je sveti Martin u pučkoj tradiciji postao zaštitnikom vinogradara, a 11. studenoga simboličnim danom kada mošt postaje vino.
Martinje u Hrvatskom zagorju – kada mošt postaje vino
U Hrvatskom zagorju Martinje zauzima posebno mjesto među godišnjim običajima.
U kraju u kojem su vinograd, klet i vinska kapljica stoljećima bili sastavni dio svakodnevnog života, proslava Martinja predstavlja mnogo više od običnog kušanja mladoga vina.
Ona je završetak jednogodišnjeg rada, susret prijatelja, obitelji i susjeda te prilika da se uz pjesmu i druženje obilježi uspješna berba.
Središnji događaj Martinja svakako je „krštenje mošta”, šaljivi pučki obred kojim se mošt simbolično proglašava vinom.
Martinjski biškup, kumovi i šaljivi obred
U tradicionalnoj martinjskoj ceremoniji glavnu ulogu ima takozvani martinjski biškup, osoba odjevena u odoru koja oponaša biskupsku. Često ga prate pomoćnici, odnosno miništranti, te kum i kuma mošta.
Obred se sastoji od šaljivih govora, zdravica, simboličnih blagoslova i duhovitih pravila prema kojima mošt mora proći ceremoniju prije nego što ga se proglasi pravim vinom.
Sve je popraćeno smijehom, pjesmom i veseljem okupljenih.
Iako ceremonija oponaša pojedine elemente crkvenih obreda, krštenje mošta nije službeni crkveni obred, nego pučki običaj zabavnoga karaktera.
Prema Hrvatskoj enciklopediji, korijene ovakvog ceremonijala valja tražiti u starijim europskim običajima blagoslova vina i zabavama plemićkih krugova. Pisana pravila za izvođenje šaljivog krštenja mošta poznata su od 19. stoljeća.
Zagorska klet – mjesto gdje se čuvaju običaji
Nekada se Martinje najčešće slavilo u užem krugu obitelji, susjeda i prijatelja, u vinskim podrumima i kletima.
Na stol su se iznosila domaća jela, kušalo se mlado vino, a druženje je redovito pratila pjesma.
Martinje je i danas nezamislivo bez zagorskih popevki, tamburaša, harmonike i drugih tradicijskih glazbala.
Među poznatim martinijskim napjevima posebno se ističe:
„Došel bu, došel sveti Martin,
on ga bu krstil, ja ga bum pil!”
U tim jednostavnim stihovima sažeta je vesela strana Martinja, koja se generacijama prenosi u zagorskim obiteljima i među ljubiteljima vinske tradicije.
Danas se Martinje, osim u privatnim kletima, obilježava i javnim manifestacijama koje organiziraju vinogradarske udruge, turističke zajednice i lokalne samouprave.
Jedno od prepoznatljivih mjesta županijske proslave Martinja je Bojačno u Zagorskim Selima, gdje se kod crkvice svetoga Martina okupljaju vinogradari, vinari i posjetitelji. Ondje se tradicionalno održavaju sveta misa, šaljivo krštenje mošta te druženje uz domaće specijalitete i zagorsku glazbu.
Zašto se na Martinje jede guska?
Uz Martinje se veže još jedan zanimljiv običaj – pripremanje pečene guske.
Prema jednoj od najpoznatijih legendi, Martin je bio toliko skroman da nije želio prihvatiti dužnost biskupa. Kako bi izbjegao izbor, sakrio se među guske, ali su ga one svojim glasnim gakanjem odale.
Otuda, prema pučkom tumačenju, povezanost svetoga Martina i guske.
No postoji i praktičnije objašnjenje. U tradicionalnom seoskom gospodarstvu kasna jesen bila je vrijeme kada se smanjivao broj domaćih životinja koje je trebalo hraniti tijekom zime. Guske su bile dobro utovljene, a njihovim se mesom mogla pripremiti bogata blagdanska gozba.
Tako je nastala tradicija martinjske guske, koja se u našim krajevima najčešće poslužuje uz mlince, a ponegdje i uz crveno zelje te druge jesenske priloge.
Danas je guska s mlincima jedno od najprepoznatljivijih jela Martinja.
Kako se Martinje slavi u ostalim dijelovima Hrvatske?
Iako je Martinje osobito snažno ukorijenjeno u Hrvatskom zagorju i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, različiti običaji vezani uz blagdan svetoga Martina postoje i u drugim krajevima.
U Međimurju se Martinje obilježava vinarskim svečanostima, druženjima i kušanjem mladoga vina. Sveti Martin na Muri posebno njeguje uspomenu na svojega nebeskog zaštitnika.
U Prigorju, Moslavini i Bilogori raširena su martinjska druženja u vinskim podrumima, uz simbolično krštenje mošta i tradicionalnu gastronomsku ponudu.
U Slavoniji, posebice u vinogradarskim područjima oko Kutjeva i Požege, Martinje je prilika za predstavljanje mladih vina i okupljanje vinogradara.
U Istri i Hrvatskom primorju susreće se i naziv Martinja, a obilježavanje blagdana povezano je s lokalnim crkvenim, seoskim i vinogradarskim običajima.
Premda se način proslave razlikuje od kraja do kraja, zajednička ostaje ideja zahvalnosti za plodove zemlje i rad tijekom godine.
Kako se sveti Martin slavi u svijetu?
Sveti Martin jedan je od najpoznatijih europskih svetaca, ali njegov se blagdan ne obilježava svugdje na isti način.
Dok se kod nas slavi uz mlado vino i martinjske popevke, drugdje su u središtu dječje povorke, svjetiljke, posebna jela ili vjerske svečanosti.
Njemačka i Austrija – svjetiljke i dječje povorke
U Njemačkoj se 11. studenoga obilježava Martinstag, a jedan od najljepših običaja jesu dječje povorke sa šarenim svjetiljkama.
Djeca izrađuju lampione, pjevaju pjesme posvećene svetom Martinu te sudjeluju u večernjim povorkama.
Ponegdje povorku predvodi osoba odjevena kao sveti Martin na konju, a prikazuje se i poznati događaj dijeljenja plašta siromahu.
Slični se običaji njeguju u Austriji, gdje se uz blagdan priprema i martinjska guska, poznata kao Martinigansl.
Slovenija – Martinovanje vrlo slično zagorskom
Slovenci slave martinovanje, koje je po mnogim obilježjima vrlo slično hrvatskom Martinju.
U slovenskim vinorodnim krajevima održavaju se proslave mladoga vina, simbolične ceremonije njegove pretvorbe iz mošta te bogate gozbe uz gusku ili patku, mlince i crveno zelje.
Posebno velike proslave održavaju se u Mariboru i drugim poznatim vinogradarskim središtima.
Nizozemska – djeca pjevaju i dobivaju slatkiše
U Nizozemskoj se blagdan naziva Sint-Maarten.
U pojedinim dijelovima zemlje djeca 11. studenoga navečer nose lampione, obilaze kuće, pjevaju prigodne pjesmice i zauzvrat dobivaju slatkiše.
Ovaj običaj naglašava svjetlost, zajedništvo i darivanje.
Portugal – kesteni, vatra i mlado vino
U Portugalu se slavi São Martinho, a posebno je poznata tradicija magusto.
Riječ je o jesenskim okupljanjima na kojima se peku kesteni, kuša mlado vino i druži uz vatru.
Uz blagdan je vezana i legenda o takozvanom Martinovu ljetu – kratkom razdoblju ugodnog, sunčanog vremena usred studenoga.
Italija – otvaranje bačvi i kušanje vina
U Italiji blagdan svetoga Martina također je povezan s vinogradarstvom.
U pojedinim vinskim područjima 11. studenoga tradicionalno se kuša novo vino, organiziraju se vinske svečanosti, a mlado se vino često poslužuje uz pečene kestene.
Poznata talijanska poslovica kaže da na svetoga Martina svaka bačva postaje vino.
Poljska – posebni kolači svetoga Martina
Jedan od najzanimljivijih običaja njeguje se u poljskom gradu Poznańu.
Ondje se na Martinje pripremaju posebna peciva u obliku polumjeseca, poznata kao rogale świętomarcińskie, s nadjevom od bijelog maka i drugih sastojaka.
Tradicija njihove izrade traje više od stoljeća, a ovaj je specijalitet dobio i europsku zaštitu zemljopisnog podrijetla.
Martinje – više od vina i veselja
Iako se danas Martinje često povezuje ponajprije s vinskim proslavama, njegova je povijest mnogo bogatija.
U jednom se blagdanu susreću kršćanska predaja, stariji običaji proslave završetka poljoprivredne godine, gastronomija, glazba i lokalna tradicija.
Za Hrvatsko zagorje Martinje ima i posebno kulturno značenje. Klet nije samo mjesto gdje se čuva vino, nego i prostor susreta, razgovora, pjesme i prenošenja običaja s generacije na generaciju.
Upravo su takva okupljanja pomogla da se do danas sačuvaju brojne zagorske popevke, napitnice i običaji.
A možda se najljepša poruka Martinja ipak krije u djelu čovjeka po kojem je blagdan dobio ime.
Sveti Martin nije ostao zapamćen po bogatstvu, raskošnim gozbama ni vinskim podrumima, nego po tome što je polovicu svojega plašta podijelio s čovjekom kojemu je pomoć bila potrebna.
Zato je Martinje, uz svu pjesmu i veselje, i podsjetnik da istinska vrijednost nije samo u onome što imamo, nego i u onome što smo spremni podijeliti s drugima.
I neka se zato i ove godine u zagorskim kletima čuje dobra popevka, a stari običaji nastave živjeti – uz mjeru, prijateljstvo i radost zajedništva.
Izvori i dodatno čitanje
- Hrvatska enciklopedija – Martinje
- Hrvatska enciklopedija – Martin Tourski
- Muzej Sveti Ivan Zelina – Došel bu, došel sveti Martin
- Institut za etnologiju i folkloristiku – Mitološke odrednice martinskoga vremena
- Slovenska turistička organizacija – Martinovanje
- Njemački DW – Običaji svetoga Martina
- Grad Amsterdam – Sint-Maarten
- Portugalska javna televizija RTP – São Martinho
- Talijanska turistička organizacija – San Martino
- Turistička zajednica Poznańa – Martinjski kolači
Članak je pripremljen uz pomoć ChatGPT-a, na temelju navedenih izvora.
